Bila jednom jedna bajka - Ana A. Ičević Vuković

Nismo se opraštali nikada... Uvučeni u more šarenih godina plivali smo dok si me štitio od talasa, svojim jakim ramenima, čeličnom voljom i ljubavlju o kojoj si mi vrlo često ćutao. Zbog tebe sam se ironično smijala burama koje su samo prijetile mojoj mladosti, i na nišanu držala svaku zvjerski otetu pravdu. Pa hvala ti junače moj! Na vaspitanim riječima i pogledima na mir. Na potonućima u suze kada si i trepnuo bez mene jer sam pomislila da se opraštamo a... Nismo se opraštali nikada!

Vjeruj u sve što misliš da treba a da te manje boli činjenica da si i sam gorči od otrovne sujete od koje bolujemo. Vjeruj opet da sam sve što ne valja u snovima da bi se lakše orjentisao u džungli svojih strahova. Samo vjeruj i ne dozvoli da te sjećanje pokoleba jer u njemu je puno suprotnih trenutaka od ovog u što sad treba da polažeš vjeru. Ne dozvoli završenim pričama da se ponovo šepure ispod kose...tu u predjelu čela. Ne vjeruj u ono što osjećaš - vjeruj u sumnjive i blještave riječi stranaca od kojih sam te branila dok su ti leđa bila zauzeta neznanjem. Vjeruj da sam sve što nisam i nećeš nikada više voljeti.

I tako sam se upoznala... U nedostatku osmijeha ja ne mogu progutati bijes i pljeskati  dlanovima kao slijepi miš krilima. Ožednjelog pogleda ne mogu piti sjajne iskre tuđih pogleda. Pa tada sam se upoznala... Kada su olujne noći pokušale da probude snove o budućnosti koje sam ušila u rubove svih godina prije punoljetstva. Uspjela sam upoznati tu skrivenu uplašenu ženu, baš tu gdje je ostala nijema na vrisak koji se prosipao po tijelu. Probudila sam je u svojoj koži i sada izgledamo isto. Konačno sam se upoznala! Sada se i hvalim svime što imam ali samo ogledalu što se šepuri pored izlaznih vrata, jer tu ostavim upoznato. A onda ona polovina stare ispisane hartije kreće preko praga sa novim naočarima za svijet. Upoznala sam svoju maglu i svoje vidike, zagrlila svaki propust i bijes, nasmijala se prošlim trenucima i ljudima. Pa hej! Poželim sreću sebi na putu kojim koračam dok me niko ne drži za ruku.