HRABROST
Provlačim se tunelima urušenih misli da pobjegnem zauvijek od ogledala dana, i koljena poderem a dlanove posiječem dok prestane da krvari u grudima rana. Vazduha nema,ostanem u mraku bez kraja i noktima kidam korov oko nogu, ne vjerujem da nemam lavlju snagu dok i dalje izlaz pronaći ne mogu. Bez ruke što vodi osluškijem cvrkut želja što teku tiho poput vode, pa iščupam snagu iz usahle duše da se opet moje zvijezde rode.