
Konačno, na pragu pete decenije, oprostila sam sebi, lutke počupane kose i pogrešno obuvenih lakovanih cipelica, zgužvane čarape okrenute naopačke i... Nenaučenu recitaciju koju više nisam čula. Oprostila sam i "nezagrljene" poljupce - ne znam ni zašto ih tako zovem još uvijek. Nevješte riječi u svađama sa svojim junacima, poderane dlanove koji su zarasli tu na istom pločniku gdje je i potekla krv iz njih. Oprostila sam sebi nepokolebljivu hrabrost da od čupavog stvora odrastem u uglađenog, iako to nisam htjela, ni postati ni oprostiti. Oprostila sam što sam opraštala, kasnila za kolonom našminkanih šešira, svaki minut ćutanja kad je trebalo vrisnuti i obući se kao proljeće. Oprost je kao sloboda, opraštanjem sebi - oslobodiš svoje godine, oprostiti drugima oslobodićes makar jedan svemir koji poznaješ.