Natrčaćeš na mene dok se budeš ogledavao, pa mokrim rukama podigneš kosu sa čela... U ponekoj bori, ili ispod obrva, mirisaće na naš zagrljaj. I ne budi tužan što je bio poslednji koji te oblikovao u neprikosnovenost. Umjela sam ja to, sa tobom, od tebe! Nisi se snalazio najbolje sa riječima pa sam ih ja uvijek nabrajala, uz smijeh ili sa pogledom koji je tražio pogled. Opet ćutiš? Blesavo moje! Nakom treptaja, obriši lice peškirom tuđeg osmijeha, a ja ću se izgubiti u priču koju nikad nisi napisao.