Bila jednom jedna bajka - Ana A. Ičević Vuković

Dotakni me! Ne brini, ja još uvijek živim. Dotakni me riječju, kani sjaj na obraze, probudi dlanove, zagolicaj ih! Jedan ton, pogled, diši pored mene. Dotakni me smijehom budalastog dječaka pa ću utrčati u priču, naslikati Bubamaru. Plešimo! Večeras plešimo na mjesečini ili.. Možemo i sjutra na suncu, obali, slani. Dotakni me!

I dalje si isfolirani kurjak što se vuče šumana svojih trenutaka. Ne čekaš, znam, kao i onda što nisi, ni jedan trzaj. Kao miran, a ustvari potpuno uzburkanih koraka, mučiš se da ne skreneš negdje gdje drugačije miriše od tvog ustajalog toka misli. Folirantu! Kao da ne želiš pogledati ni mjesečinu. Pa da. Znam da je i to ispod tvog nivoa jer i dalje smatraš da je nebo iznad tebe da te gleda a ne ti da gledaš gore i zamisliš želju. A želja? Hm... nemaš je rekao bi kada bih te pitala. Prostranstvo ispred tebe a ti u svom ćošku kukavice jedna. Ipak, kako izaći u svijet i ne biti najjači, najbolji, najpametniji i sve ono što počinje sa "naj" pa i da je u kontekstu naj-goreg? Za tebe postojiš i dalje samo TI. Zato što ne shvataš i dalje, ti si Kurjak sa srcem kokoške a u kokošaru zvanom šuma. Tamo živi jedna davno zakržljala strast.                                             ...

Sređujem račune pa odvajam roze od ovih sive boje. Sva sreća pa su ovi sivi otplaćeni skoro pa... svi! Skupljam ih na jednom mjestu od tvog odlaska i nikako, do večeras, nisam imala želju da ih razvrstam po zasluženim kategorijama. Međutim, zasjela sam i prvo ih sve zagrlila. Uspjela sam dotaći taj dio života u koji sam nazvala "prerano odrastanje". Malo sam se čudila kako sam tako odjednom nagomilala davanja i traženja, a onda sam ih poljubila. Četka u kosi i ruž na usnama, visoke potpetice - skoro kao odrasla žena rekla bih. Čudno ovo putovanje odraslih! Mornareva kći

Sve ćelije organizma su ućutale dok je svaki zrak Mjeseca izaziva na prepričavanje. Hej! Gdje li je taj zvuk zaspao? Kao da je na optuženičkoj klupi gdje čeka ocjenu svojih loših djela. Opet ozbiljnim tonom ćuti, toliko nijemo da ni u sebi ne govori svom srcu ni jednu jedinu riječ. Možda je kriva filozofija koja ubija u pojam slobodu ili čak ta ista sloboda ali iz svačijih usta i olovke danas. Vidjećemo.                                                       Mornareva kći