Постови

Приказују се постови за фебруар, 2020
Слика
Dotakni me! Ne brini, ja još uvijek živim. Dotakni me riječju, kani sjaj na obraze, probudi dlanove, zagolicaj ih! Jedan ton, pogled, diši pored mene. Dotakni me smijehom budalastog dječaka pa ću utrčati u priču, naslikati Bubamaru. Plešimo! Večeras plešimo na mjesečini ili.. Možemo i sjutra na suncu, obali, slani. Dotakni me!
Слика
I dalje si isfolirani kurjak što se vuče šumana svojih trenutaka. Ne čekaš, znam, kao i onda što nisi, ni jedan trzaj. Kao miran, a ustvari potpuno uzburkanih koraka, mučiš se da ne skreneš negdje gdje drugačije miriše od tvog ustajalog toka misli. Folirantu! Kao da ne želiš pogledati ni mjesečinu. Pa da. Znam da je i to ispod tvog nivoa jer i dalje smatraš da je nebo iznad tebe da te gleda a ne ti da gledaš gore i zamisliš želju. A želja? Hm... nemaš je rekao bi kada bih te pitala. Prostranstvo ispred tebe a ti u svom ćošku kukavice jedna. Ipak, kako izaći u svijet i ne biti najjači, najbolji, najpametniji i sve ono što počinje sa "naj" pa i da je u kontekstu naj-goreg? Za tebe postojiš i dalje samo TI. Zato što ne shvataš i dalje, ti si Kurjak sa srcem kokoške a u kokošaru zvanom šuma. Tamo živi jedna davno zakržljala strast.                                             ...