Постови

Приказују се постови за март, 2018

LIJEPI MOJ

Слика
Još u ušima nosim tvoj glas, lijepi moj, pa kad posrnem ispod tvog neba samo ga se sjetim, tad zaiskriš u mom oku kao u ogledalu nekad i dobijem snagu da dalje trčim i visoko letim. Najljepši moj, još nam čuvam zagrljaje snažne u rukama često vazduh težak mi biva, i šapućem ti, šapućeš mi, kao pjesmu svoju da ne spuštam na grudi suzu što se sliva. I dok si se ti mornarski smijao ja sam upijala, brbljala, tražila još koji minut pažnje u ovoj priči, a sad se naslanjam na kapije djetinjstva jer tamo opet, svaki moj dan na tebe liči.

ŠETNJA

Слика
Koračam i dalje čini mi se, a stojim u mjestu nakrivim šešir šarenih priča sa njim, i ne spotičem misli o svoju sujetu čestu dok se pozdravljam sa oproštajima svim. Pa pogledom presiječem sjećanje na nas uz opravdanje gušim prošle trenutke k'o dim, u marame mašte guram nos kao spas i opet se hvalim ludačkim zagrljajem tim. Opet ćutke gledam u nebo i njegove bore što privijem u zoru na trepavice kao prah, smijem se shvatam, kao obali ljutito more i ne osjećam ni želju, ni san, pa ni strah. Uzignutih ruku, ponosa uvijenog u stih bez zrna misli što nose nečije ime i lik,  pamtim samo riječi drugačije od svih što nijemo ćute svoj oblik i krik.  
Слика
Ostalo je puno nedorečenog u dobronamjernim odnosima a previše izgovorenog u površnim vezama. Prekinute su uzde kojima se sputava bijes a vezane su i noge i ruke čudotvornim ljubavima. Iščupano je kao korov poslednje sjeme nadanja i zagrljaja i bačeno u vodu beznadežnih, neumornih licemjera. Eto tako počinjemo svi biti isti soj.  

ZA MOG MORNARA ❤❤❤❤❤

Слика
Još uvijek ne ulazim u tvoju sobu a šake stisnem u džepove kad prođem kraj nje, i ne gledam u pravcu gdje spavaju ćutke po ćoškovima suza tvoje košulje sve. Opet ti miris osjetim iz mraka pa me uplaši tišina zagrljaja prošlih dana, onda bez riječi korak vratim unazad da ne osjetiš gore da sam nekako sama.