BILA JEDNOM JEDNA BAJKA
Bila jednom jedna čupava glava koja nije voljela da spava
slijepo sluša svoga miša, nikada lutke od pliša.
Tvrdoglave kike mirisale, tetke su joj pjesme pisale
okicama lutala i živahno šaputala...lutala mala čupava glava.
Od prvog koraka skakutala, plesala, ručicama pljeskala
i brzo je raslo to maleno plavo čudo tvrdoglavo.
Imala je jednom jedan skriven san, samo njoj znan
i živjela ga je svaku noć, svaki dan, mala plava glava.
Bila je idila u pogledu njenom zauvijek snenom,
ponosno je nosila sa sobom sve što je naučila.
Bajku je čuvala, onu što je pisala, sa kojom je disala
koju je voljela i za koju se borila mala plava glava.
I bila jednom jedna bajka, koju joj je ispričala majka.
Živjela plava glava bajku bez kraja
maštom je zalivala i sa njom disala.
Kao što je bilo i u bajci kad su je podilazili žmarci
sanjala je san prije nego i svane novi dan,
borila se za svaki sunčan dan i neostvaren san.
Bila jednom jedna bajka, gledala je iz prikrajka
i plakala jer je bila lažna, od noćas više nije joj važna.
Ali bajke zato valjda lažu, jer ne mogu lako da kažu
da su naša stradanja sjutrašnja radovanja
da će boljeti u grudima i ugristi vjerovanje ljudima.
Bila jednom jedna plava glava željela bajku bez kraja,
princeza je ostala baš kako je tetka pisala,
i uzalud se trudila bježati od ludila
što su joj dali i skrojili oni što nisu zvijeze brojali.
I ako je danas bajku izgubila ona se nije trudila
da bude kao ostale izgubljene lutke...
Ostala je sa kikom na glavi važna da se pravi
i zvijezde da broji, bajke nove da roji,
sa kojima će da živi i zorama da se divi.
Bila jednom jedna bajka koju je ispričala majka
plavoj maloj pametnoj glavi da ne zaboravi,
koliko velika može biti jer se ne može skriti
velika duša i zagrljaj jak ako treba i za rastanak.
slijepo sluša svoga miša, nikada lutke od pliša.
Tvrdoglave kike mirisale, tetke su joj pjesme pisale
okicama lutala i živahno šaputala...lutala mala čupava glava.
Od prvog koraka skakutala, plesala, ručicama pljeskala
i brzo je raslo to maleno plavo čudo tvrdoglavo.
Imala je jednom jedan skriven san, samo njoj znan
i živjela ga je svaku noć, svaki dan, mala plava glava.
Bila je idila u pogledu njenom zauvijek snenom,
ponosno je nosila sa sobom sve što je naučila.
Bajku je čuvala, onu što je pisala, sa kojom je disala
koju je voljela i za koju se borila mala plava glava.
I bila jednom jedna bajka, koju joj je ispričala majka.
Živjela plava glava bajku bez kraja
maštom je zalivala i sa njom disala.
Kao što je bilo i u bajci kad su je podilazili žmarci
sanjala je san prije nego i svane novi dan,
borila se za svaki sunčan dan i neostvaren san.
Bila jednom jedna bajka, gledala je iz prikrajka
i plakala jer je bila lažna, od noćas više nije joj važna.
Ali bajke zato valjda lažu, jer ne mogu lako da kažu
da su naša stradanja sjutrašnja radovanja
da će boljeti u grudima i ugristi vjerovanje ljudima.
Bila jednom jedna plava glava željela bajku bez kraja,
princeza je ostala baš kako je tetka pisala,
i uzalud se trudila bježati od ludila
što su joj dali i skrojili oni što nisu zvijeze brojali.
I ako je danas bajku izgubila ona se nije trudila
da bude kao ostale izgubljene lutke...
Ostala je sa kikom na glavi važna da se pravi
i zvijezde da broji, bajke nove da roji,
sa kojima će da živi i zorama da se divi.
Bila jednom jedna bajka koju je ispričala majka
plavoj maloj pametnoj glavi da ne zaboravi,
koliko velika može biti jer se ne može skriti
velika duša i zagrljaj jak ako treba i za rastanak.
Коментари