IZ POČETKA

Htjela bih iz početka da krenem, jutros da budu nepoznate ptice

i ulica koju gazim da obuče odijelo - svoje čisto dječačko lice.

Da iz početka upoznajem te čudake sa neba koji su sada u blizini

da ih ne vežem za srce ni dušu, da se ne divim neznanoj suštini.

Kao da nikada nisam ni bila u vodi, gazim kroz nju i stopala hranim

sunčevo svijetlo i njegova toplota da ne budu sve čime se branim.

Hoću da iz početka gledam u noć i da se pitam što su to snovi

i što je taj osjećaj što suze rodi a opet sa tobom kroz dan plovi.

Kao da nisam ni čula muziku, iz početka hoću da slušam polako

ariju satkanu od nota, tananih riječi koje ulaze pod kožu lako.

Hoću da preskočim sva silna upoznavanja osobina nebitno bitnih 

na početak neka se vrate i zaključaju u duše svojih ostvarenja sitnih.

Najbolje bi bilo da iz početka učim o sebi, drugačije da život ljubim,

kako da padam kada poletim, i naučim da ipak jednostavno gubim.

Pa rekoh sebi sve želje u bradu i odlučih iz početka da stvorim

svoj mali zeleni zamak za koji ću od jutra hrabro da se borim.

Opkoliću se hrabrom vojskom lica iz svojih grudi, jedino mojih,

neće kao gladni psi biti ostati bez utočišta i radosti svojih.

I kupiću novo lice za prozore svog novog zamka bez kiše

iz početka učim, iz početka dišem, iz početka se smijem sve jače i više.