RIJEČI

Toliko ih je izgovoreno uz osmijeh i suze,

prošaputano, napisano, uz vrisak otrgnuto!

Samo su po nekada bile istina, po nekada lažne

ili umotane u razne izgovore za kraj.

Kako su znale i zaboljeti kada se razumiju

ili probuditi uz tople ruke na obrazima.

Niko nikada i ne može upamtiti svaku izgovorenu

ili pak svaku koja mu je bila upućena.

Koliko njih je značilo sasvim drugo od onog rečenog

a da nikad nećemo ni otkriti da je tako.

Čudni su to i varljivi magični nestašluci

samo ih treba preživjeti.

Neslućena igračka kojom kažnjavamo i nagrađujemo

kojom se štitimo i predajemo, 

zbog koje cvjetamo ili rđamo.

Sve su moćne na svoj lukav način,

ali jedine surovo iskrene i snažne su one progutane

prećutane u poslednjem djeliću sekunde,

jer nosile su sa sobom najviše od nas.

Ostavili smo ih nijeme i skrivene, najbolje zapamćene

i skupljamo ih poput ličnih pečata za samoću,

svjesni da postaju naše željne protivnice

spremne da ugrizu svaku sekundu zaborava.