PIŠEM MU PISMO, OPET

Sunce sam ti uokvirila u očima, pa kad god se uhvatim za kvaku tvoje sobe poželim ugasiti mrak.
Moj mornar je podigao sidro zauvijek.
Košulje ti još uvijek mirišu kao zagrljaji sa kojima sam letjela. Sada ćute okačene o vješalice koje pokušavaju sačuvati oblik ramena što su ih nosila.
Fioke sa fotografijama nijemo me gledaju dok u njima čuči cijeli jedan život koji je mene oživio. Mornaru... Dozivam ja tebe često.
Znam da je bolje što si gore, ponovo si jak i moćan. Obučen u bijelo sa ponosnim grudima kao jedrima. Gledaj me! Voljela bih da budeš ponosan na svoju kći.

Коментари

Unknown каже…
❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️

Популарни постови са овог блога

BILA JEDNOM JEDNA BAJKA

OPROŠTAJNA PJESMA

JEDNOJ HRABROJ ŽENI (ZA ROĐENDAN)

IZ POČETKA

"VELIKI" MI I "MALE" STVARI

ZA MOG MORNARA

ZA MOG MORNARA ❤❤❤❤

A ZA MOJU KOVRDŽAVU...

NEKI ČUDNI LJUDI

ON I JA